Historija kompanije

Još i prije nego je postavljen temeljac za ‘preduzeće opštedruštvenog značaja’ „Igman“,  izvjestan broj stručnih kadrova – majstora, tehničara i inženjera, iz razvijenijih područja tadašnje Jugoslavije, upućeno je u Konjic, sa zadatkom da pomogne u organiziranju i pokretanju namjenske industrije. U istu svrhu mobilizirani su i kvalificirani kadrovi iz Željezničke ložionice u Konjicu, gdje su, inače, servisirane lokomotive i vagoni.


Naime, zemlji koja se, neposredno po završetku rata, suočavala sa prijetnjom invazije snaga Varšavskog pakta, nasušno je bila potrebna municija za odbranu od napada što ga je Moskva otvoreno nagovještavala.  Bilo je to vrijeme kada su se saveznici iz Drugog svjetskog rata počeli sve više međusobno udaljavati, a pojavila se i Rezolucija Informbiroa. Bilo je to vrijeme bremenito opasnostima i izazovima, utoliko što je tada u Jugoslaviji bio i izvjestan broj ljudi iz vojnih i političkih struktura vlasti, koji su se deklarisali kao pristalice sovjetskog, odnosno staljinističkog modela razvoja društva i države.


„Igman“ je u početku proizvodio isključivo za potrebe Jugoslovenske Narodne Armije, ali je već 1952. godine dio proizvodnje izvezao na inostrano tržište, i od tada je permanentno rastući izvoznik proizvoda, namijenjenih odbrani. Stalna potreba za povećavanjem proizvodnih kapaciteta, uvijek iznova je iziskivala sve veći broj kvalificiranih kadrova, zbog čega su stalno doškolovavani KV i VKV majstori za potrebna zanimanja. „Igman“ je vremenom formirao i srednju mašinsku školu, a planski je stipendirao i obrazovanje inženjerskog kadra po fakultetima širom Jugoslavije.


Briga za kadrove ovdje je uvijek podrazumijevala i spremnost da se tehnološki procesi stalno unapređuju, i to iz dva osnovna razloga:

  1. da se povećavaju produktivnost, ekonomičnost i rentailnost poslovanja kao i
  2. sigurnosni standardi.

O kvalitetu naših proizvoda ne diskutujemo. Kvalitet se podrazumjeva.

Uostalom, menadžment ovog kolektiva je uvjeren da cilj civilizacijskog razvoja nije napredak nauke i tehnologije, već napredak čovjeka.